Yala brda – tišina pred oluju
Ovu sliku sam napravio u brdima Yala, na udaljenom planinskom putu okruženom gustom šumom i raštrkanim objektima.
Na vrhu se nalazi mali restoran, nekoliko kuća i jedan mali resort skriven u prirodi. Ceo potez puta deluje izolovano — oko 8 do 10 kilometara nizbrdo, sve do mosta gde se izlazi na glavni put.
Bilo je oblačno i već se osećala kiša koja dolazi, kao da će svakog trenutka krenuti oluja.
U ovom delu godine kiše su česte i ponekad izazovu poplave, pa ljudi znaju ostati izolovani na putu. Zbog gustog drveća i vetra, put često bude prekriven blatom, granjem i ostacima koje bujica donese niz brdo, pa prolazak postaje nepredvidiv i težak.
Tog dana vetar je bio jak, skoro kao oluja — put je delovao nečisto i napušteno, kao da je priroda već počela da ga preuzima.
Hotel mi je bio oko 70 km dalje, a usput su bili brojni vojni kontrolni punktovi i barikade.
Yala region je poznat po bezbednosnim tenzijama i ranijim incidentima, pa ceo prolazak kroz tu oblast ima posebnu, napetu atmosferu.
Noću, kada je kiša krenula, sve je delovalo još izolovanije — mirno, ali sa osećajem da priroda u svakom trenutku može da preseče put.
Jedno od onih mesta koje ne pamtiš po događajima, nego po osećaju koji ostane
